zvijezde
http://feeds.blogsieve.com/169
love life nice noise (freestyler)
Love is noise, love is pain Love is these blues that I'm singing again Love is noise and love is pain Love is these blues that I'm feeling again (the Verve) Uhvatila me frka, onako kako te mo?e uhvatiti frka kada ti u kriznim godinama, onima u kojima broj pro?lih postaje pri?eljkivani broj budu?ih, oni koji kao ne?to znaju o zdravlju, onako vrlo-va?no i vrlo-zagonetno ka?u da si mo?da opasno bolestan, a ti ne znaju?i ?to bi u tome trenutku napravio pobroji? sve svoje do?ivljene godine pa vidi? da je to pro?lo vrijeme neusporedivo manje u odnosu na ono potrebno za pro?ivjeti sve ono ?to si za vrijeme pro?ivljavanja tih istih stavio na neki spisak u glavi i zaklju?i? da svakako to nije vrijeme kada bi trebao prekinuti s izvr?avanjem zacrtanoga, jer taj isti spisak ima jo? puno, puno, puno, toga tako zanimljivog, nedo?ivljenog. Uhvatila me frka, jer nakon jednog manje-vi?e obi?nog bezazlenog posjeta lije?niku, zbog obi?ne malo povi?ene tjelesne temperature, nakon kojega sam o?ekivao da me pljesnu po guzici uz rije?i 'tjeraj ku?i, nije ti ni?ta', slijede?ih dvadesetak dana sam se nagledao nakrivljenih doktorskih glava i nijemog klimanja njima, islikao rendgenom vi?e puta nego megazumnim objektivom fotoaparata neka polupoznata starletica koja je kao slu?ajno zaboravila obuci ga?ice u popodnevnoj ?etnji gradom. Izbodenih vena, kao prosje?no dobro opskrbljeni narkoman, pro?ao sam put kroz nekoliko bolnica, put u kojem se mogu?a te?ka bolest pojavljivala u ve?ini lije?ni?kih nalaza, koje sam vukao sa sobom. Uhvatila me frka, iako uvjeren od samog starta da mi apsolutno nije ni?ta, ili barem da i ako mi i je ba? ne?to, da to nije nimalo opasno, nakon svakog novog doktora, na novom vi?em nivou moje uvjerenje se poljuljalvalo sve vi?e i vi?e. Skupa sa svojim uvjerenjem sam bio kao brodi? na valovima koji iz manjih mora prelazi u ve?a i ve?a, sve drhtaviji, sve upla?eniji, sve dok takav sebi neprepoznatljiv nisam do?ao do Posejdona, koji je bez puno klimanja glavom, ne prave?i kazali?ta tamo gdje im nije mjesto da bi veli?ao svoju ulogu, zaklju?io da mi ipak nije ne?to, pljesnuo me po guzici i rekao 'tjeraj ku?i, nije ti ni?ta'. Paralelno sa tim putovanjem, nimalo ugodnim, odvijalo se ne?to drugo, ne?to ?to o ?emu nikada nisam razmi?ljao. Dogodili su se ljudi oko mene, odjedanput sam postao ih svjestan, po?eli su se pojavljivati i poznati i nepoznati i to ba? to?no na onome mjestu u onome trenutku kada su bili potrebni, svi do jednoga spremni na pomo?.. No nisam o tome htio pri?ati...... (nastavci slijede)
Title Unavailable (sunfire)
Dance on Vaseline T A L K I N G - H E A D S I'm taking back the knowledge I'm taking back the gentleness I'm taking back the ritual I'm giving in to sweetness Come preacherman, shoot me with your poisoned arrow But I dance on Vaseline And I'm tripping out working on a revolution You don't let the music in I'm taking back the children I'm taking back the ceremony I'm taking back my offerings And I'm taking back what you mean to me You're dangerous, shoot me with your poisoned arrow But I dance on Vaseline And I'm slipping out I'm working on a revolution Don't let the music in And war is all around us Your Gods are dead and buried underground I was a silly putty Your big ideas are useless to me now My baby saw the future She doesn't wanna live it anymore Its lousy science-fiction It's on your skin and seeps into your bones Come preacherman, shoot me with your poisoned arrow I dance on Vaseline And I'm tripping out working on a revolution Don't let day begin And you're dangerous, shoot me with your poisoned arrow But I dance on Vaseline And I'm slipping out working on a revolution Don't let the music in It started in Oklahoma You always think it happens somewhere else This madness is attractive Until the day it happens to yourself And power might seem sexy But check her in the cool grey light of dawn A legislative body And all at once your lust for her is gone And I'm tripping out working on a revolution Don't let the day begin We'll turn you down time to time for evolution Don't let the music in And I'm tripping out working on a revolution Don't let the day begin We'll turn you down, make a time for evolution Don't let the day begin
Title Unavailable (najve?e ?udo na svijetu)
Ovo sam napisala ju?er, dok sam se jo? nadala: Moram oti?i na neko vrijeme. Vratit ?u se. A ovo dodajem danas, jer je nada umrla: Ni?ta, ali ba? ni?ta se ne mo?e slomiti kao srce. I ni?ta, ali ba? ni?ta ne boli kao njegove krhotine razbacane po plahtama od nemira. Mislim da se ipak ne?u vratiti. Ni vama, a ni sebi. Zahvaljujem na godinama lijepog dru?enja. Ovaj blog ?e biti ovdje jo? nekoliko dana, a onda ga vi?e ne?e biti. Za kraj, otvorila sam i mogu?nost anonimnog komentiranja, za sve ''prijateljice'' ili ''prijatelje'', svejedno....koji su, na neki na?in, i doveli do ovoga... Lady Di 25.06.2007. Volim Vas svih. Vratit ?u se. Lady Di
ki?a... kap... tren... vje?nost... (freestyler)
Tople kapi ki?e su se razbijale o zelenilo razlistanih lipovih grana i nudile onaj divan miris svje?ine, miris ozona, koji nastaje kada se tisu?e kapljica raspada u tisu?e komada i kada toplina zraka u svakom tom malom komadi?u osloba?a onaj mali atom kisika koji se spaja sa svojom bra?om u zraku nude?i savr?eno o?aravaju?i ?arobni miris, miris jedinstven i poseban, miris kakav nam samo priroda mo?e dati. Plesala je pod kro?njom. Zrake kasnopopodnevnog sunca milovale su njenu mokru ko?u ocrtavaju?i savr?enu figuru njenog tijela, koje se poput kakve ?ive skulpture od bjelokosti lagano gibalo, prate?i ritam ki?e. Stajao sam nijemo naslonjen na drvo ne mi?u?i se, ne ?ele?i ni?im, nikakvim bespotrebnim pokretom, nikakvim ?umom, pa niti ni uzdahom pokvariti trenutak beskrajne ljepote. Zatvorenih o?iju, kose ve? pomalo mokre, ote?ale od ki?e, podignute glave prema nebu, usana namje?tenih u ?arobni osmijeh, okrenula je svoje golo tijelo prema meni i rukama me pozvala da joj se pridru?im. Usnama kupim ki?u s njenog lica, dlanovima ju razmazujem po ?itavom tijelu, privijam ju uz sebe tijelo uz tijelo, ko?a uz ko?u, savr?enstvo dodira miris njenog tijela kroz miris ki?e okus njenih usana, nje?nijih od ru?inih latica trenutak kojeg ?eli? pretvoriti u vje?nost trenutak koji pretvara? u vje?nost znaju?i da si u njemu svakom svojom misli, svakim svojim uzdahom, svakom svojom ?eljom, svakim svojim pokretom dahom upija? mirise, lijepi? ih na dodire, spaja? sve u jedno i sve je jedno, neizbrisivo uklesano u jedan tren, u vje?nost, u tren, u vje?nost, u tren, u ljubav Karunesh - Monsoon's Dance
gledam u nebo (freestyler)
photo by freestyler Gledam u nebo. Dana?nji umjetnik zadu?en za ljepotu jutra mije?ao je prve zrake sunca i oblake, mije?ao je plameno crvenu i sivu, mije?ao je vodu i vatru, mije?ao tugu i sre?u, mije?ao je veselje i sjetu. Mije?ao je kao dobar njema?ki mikser napravljen davno, davno u vrijeme dok njema?ke stvari nisu izra?ivali kinezi u nekom vi?e milijunskom selu pored ?angaja za koje ni ve?i dio kineza ne zna da postoji, mije?ao je zapadnonjema?kom precizno??u i ustrajno??u, mije?ao je nedozvoljavaju?i da grudice dobrog prekriju lo?e, mije?ao je ne dopu?taju?i sjenama da sakriju svjetlo. Mije?ao je sve skupljeno u meni ne daju?i prednost ni Osobi A koja bi odu?evljena Svemirom skakutala po krovovima i s ki?obranom i bez ki?e uz singing in the rain plesala sve dok u plu?ima ima daha, sve dok u nogama postoje zadnji atomi snage. Mije?ao je sve skupljeno u meni ne daju?i prednost ni Osobi B koja bi zaronila duboko, duboko ispod pokriva?a, ispod kreveta, duboko ispod svega tra?e?i mjesto gdje ne postoji ni?ta, gdje ne postoji misao, gdje ne postoje sje?anja. Mije?ao je sve, ostavljaju?i mi nebo da ga gledam, mije?ao je sve, ostavljaju?i me bez dima i bez cigarete koju sam ?esto znao u ovakvim situacijama vrtjeti me?u prstima. Ostavljao me da ne mislim o ni?emu, ?to priznajem nije nimalo lo?e za po?etak dana.
Title Unavailable (sunfire)
Pink Floyd - Comfortably Numb Hello Is there anybody in there Just nod if you can hear me. Is there anyone at home Come on now I hear you're feeling down. Well I can ease your pain Get you on your feet again. Relax. I'll need some information first. Just the basic facts. Can you show me where it hurts There is no pain you are receding A distant ship smoke on the horizon. You are only coming through in waves. Your lips move but I can't hear what you're saying. When I was a child I had a fever My hands felt just like two balloons. Now I've got that feeling once again I can't explain you would not understand This is not how I am. I have become comfortably numb. O.K. Just a little pinprick. There'll be no more aaaaaaaaah! But you may feel a little sick. Can you stand up I do believe it's working, good. That'll keep you going through the show Come on it's time to go. There is no pain you are receding A distant ship, smoke on the horizon. You are only coming through in waves. Your lips move but I can't hear what you're saying. When I was a child I caught a fleeting glimpse Out of the corner of my eye. I turned to look but it was gone I cannot put my finger on it now The child is grown, The dream is gone. I have become comfortably numb. font>
Zelena ko?ulja - dio tre?i (freestyler)
Obukao sam zelenu ko?ulju. Zakop?ao i ono dugme skroz gore, kod kragne, ono ?to sti??e vrat. Nisam mislio tako zakop?an do vrha i?i kod Patrika, ali sam imao namjeru do?ekati svoju dragu i tako uko?eno zakop?an ne savijaju?i ni koljena ni laktove, poput vo?tane lutke vojnika iz pretpro?log stolje?a, paradirati i glumatati po ku?i ?ekaju?i da se ona spremi za izlazak. Otklju?ala je vrata, u istom trenutku sa sebe odbacila cipele sa nogu i ispustila hrpu vre?ica koje je nosila na pod ?to je u meni izazvalo bojazan da bi najnoviji nastavak BloodCrown-a mogao nezgodno pasti, polomiti se i tako zavr?iti svoje postojanje i prije nego je i po?eo postojati. Gipkim korakom poput gazele do?la je do mene, ljube?i me u usta, u trenu je otkop?ala ono dugme koje me stezalo oko vrata i tako uni?tila unaprijed zami?ljenu predstavu koja je uklju?ivala mene i vo?tanog vojnika i moju pri?u o tome kako me ta ko?ulja i fizi?ki i mentalno sputava, ubijaju?i u meni bi?e koje je sposobno samo donositi odluke. Novonastala situacija i gubitak pripremljenog gluma?kog anga?mana me zbunila na trenutak, tako?er je nestala i bilo kakva briga za sudbinu najnovijeg nastavka BloodCrown-a. Njena blizina, osjet njenih vla?nih usana, osjet njenog toplog daha, osjet ?eljenog tijela ispod tanke ljetne haljinice, spustio je automatski, moglo bi se re?i refleksno, bez neke unaprijed pripremane i smi?ljene namjere, u trenutku, moje dlanove na njenu guzu. Privukao sam ju sebi. Izmigoljila se poput ribe, recimo jegulje, koju poku?ava? u vodi rukom uhvatiti, poljubila u obraz i rekla: - Hej.Zna? da nemamo vremena Zna? da se moram jo? tu?irati i obu?i... Zna? da ne volim da netko ?eka na nas Pogotovo Patrik. Jebeni Patrik, zar mora ba? sve pokvariti, zar ba? mora biti u svakom trenutku kada ne treba, zar nije mogla ?utjeti dva minuta, ljubiti me u ti?ini, stvoriti mi barem la?ni osje?aj da bar ta dva minuta postoji samo za mene, da joj nitko drugi i ni?ta drugo nije u glavi, pogotovo ne Patrik. Da je Bog, mogla je i bez Boga pro?ivjeti ta dva minuta. No nije. Nastavila je: Zna? da ?e Patrik ve?eras pripremiti Suffle me limon. Nemam pojam ?to je Suffle me limon, ?to se mene ti?e Suffle me limon mo?e biti i igrokaz dresiranih, depiliranih japanskih vjeverica u dva ?ina, ali po?to je nabrajanje Patrikovih kul zanimanja, nasuprot mom apsolutno zamrznuto hladnom kul odnosu prema njima, jedna od njenih omiljenih tema razgovora, pogotovo kad poku?avm svojom elektri?nom ?akom uni?titi nekog ?akala u posljednjem nastavku BloodCrown-a, pretpostavio sam da je Suffle me limon nekakav jebeni kulinarski specijalitet francuskog, vjerojatno provansalskog, jer Provansa je jebeno in u posljednje vrijeme, porijekla, koji mu je pao na pamet dok je poha?ao ?kolu kreativnog kuhanja, koju je pak upisao kako bi odagnao, da ba? tim rije?ima, odagnao stres skupljen na radnom mjestu. Ma da, da stresa ?ljive sa drve?a skupio bi vi?e stresa nego ?to ga skupi obja?njavaju?i ljudima kako na osnovu njihovih prihoda, koji se mo?da i ne ?ine toliko pretjerano veliki, nije uop?e pretjerano da izaberu policu osiguranja koja pokriva i slu?aj nastanka ?tete atmosferskim smrzavanjem zraka tijekom kolovoza. No imati stres je in i Patrik ga je morao imati, kao i na?in kako ga se rije?avati, Kao ?to sam i ja morao imati najskuplju policu osiguranja koja me je ?titila i od izme?u ostalog, ozljeda dobivenih u bilo kakvom obliku ringa za borbu, jer kao ?to Patrik re?e, a moja draga zdu?no potvrdi, mu?karci u ranim ?etrdesetima su na svakakve gluposti spremni kako bi drugima, a bogme i sebi dokazali, kako u njima ima jo? snage, energije, volje i mo?i, pogotovo ako njihova izabranica broji i vi?e nego desetak ro?endana manje, o?ito aludiraju?i na razliku u godinama izme?u mene i moje drage, koju on ipak smatra pomalo prevelikom, no istodobno po njegovim rije?ima i idealnom za izra?un najpovoljnijeg koeficijenta djelitelja rizika zajedni?kog osiguranja, koje me, kako on to pojednostavljeno (kao da ja samo pojednostavljeno re?eno razumijem) voli re?i: jednostavno ?titi od svega, osim naravno od gubitka energije nakon udarca ?tapom Zoltara Mallet-Lilaca, mada bi mi mo?da takvo osiguranje bilo najpotrebnije. Nije ni ?udo da ?ovjek ima stres, kada na sve to mora misliti. Eh da mi je znati tko je izmislio stres .. nastavlja se, dok na playeru sviraju Sixpence None The Richer - Kiss Me..
Title Unavailable (sunfire)
U poku?aju da se sakrijem u gradsku vrevu, s nagonom opstanka, ?elje su nekontrolirano tekle, molitva u strahu iskreno re?ena. Eter je odjeknuo, grad je progutao tminu, iz crnih rupa o?i zasvijetli?e. Na ulici harmonika pla?e Jesen sti?e Dunjo moja, uli?ni svira? i kujica s mladima, mamac za iskupljenje. Miris je svje?ine najavio damu u crvenoj haljini na vratima grada.... ulica je?i uzdasima, sjene rastu... Krvo?edni sa svih strana, mu?ice put prije?e. Vrijeme je.... Ispod kaputa ma? skrivam, zate?em remenje oklopa. Osim krvi nemam ?to izgubiti.... mrtvi umiru, a sjene ostaju sjene Jata ptica napu?taju grad, a put je uzak...Vi?e nije ni pitanje ?asti, bitna je vje?tina, odlu?no se zalje?em, migoljim i nje?no okre?em, s o?trice samo prva krv kapne...elegantno dople?em na drugu stranu, ostavljam umorne ?izme, odla?em ma? i skidam mokre majice od znoja. Vrelom vodom sapirem mrlje hladne svjetine, nestaje miris raspadanja... briza ti?ine, mrtvi su umrli, a sjene ostaju sjene Darkwood Dub - Zapremnina tela Mogu da uzivam u talasima toplog vazduha zauvek zarobljen u nekim tamo mislima bez naglih pokreta suvise price i praznog hoda zapremina tela ipak nije dovoljna Ili?ki maraton
WC 21. stolje?a (Ja u ljubav vjerujem)
Ve? sam vam spominjala koristan ?asopis - oglasnik Burzu. U potrazi za stanom, ?itamo Moj Netko i ja ponude i nalazimo na oglas uistinu impresivnog sadr?aja. Najbolje da idem redom: Belveder - to vam je dio grada Rijeke, dosta blizu centra, osobno mi i nije ne?to, ali dobro, nije ba? ni na popisu najgorega, 1S+DB - rado bismo ve?i, ali kad ba? nemamo ni?ta od baba i stri?eva ... , mansarda - potkrovlje mi je ko klinki bilo fora, uvijek asocijacije uvijek na brodski pod, drvo, toplinu, u dvokatnici - sasvim u redu, nije neboder, a opet nije ni da bi imali samo jednog susjeda koji bi nam mo?ebitno pre?esto navra?ao ako bi u pitanju bila eta?a ku?e, 30 kvadrata - premalo, ali ... , uredna - ajde, hvale vrijedna osobina, jer ni to nije ba? pod obavezno, 62 000 - previ?e za tako malo prostora, ali ... Da bi najzad do?li do zavr?nog i klju?nog podatka - sanitarni ?vor van stana u hodniku. Zaklju?ka nemam, ali imam 2 pitanja: 1.Kako nekoga u 21. stolje?u nije sramota za tako ne?to tra?iti 62 000 2.Kako agenciju Tectorium d.o.o. nije sramota nuditi takav stan Priznajem, smijala sam se na taj oglas. Ali kad malo bolje promislim, vi?e je za plakati ... A mo?da i nije neka tragedija, samo da je nabavit ne?to ovakvo sa slike + lavor umjesto kade. Mobilnost zagarantirana.
Tko (najve?e ?udo na svijetu)
Tko me posjeo na kamen u pustinji i unakazio mi le?a te?kom, ru?nom grbom Tko me ostavio s vlastitom poko?enom du?om koja se vi?e niti ne ?eli suo?iti sa mnom Tko me prepustio prodorima crne ki?e, bez zaklona iznad pognute glave Tko je taj moj najlju?i neprijatelj Odgovor spoznah ve? slijede?eg trena. Ja.
Tabularaza srca punog blogera (savr?ena prepreka)
Sjedim pred praznim papirom ve? pola sata. Toliko toga bi vam htjela napisati, a onda kad po?nem, sve mi se ?ini potpuno trivijalno. Za?to bi vas trebalo zanimati kaj se meni doga?a u ?ivotu Zapravo sam ljuta na samu sebe ?to tako razmi?ljam jer nekada sam jedva ?ekala da s vama podijelim ba? takve stvari, obi?ne, ?ivotne, svakodnevne. I sad, samu sebe pitam ?to se promijenilo Zapravo sve i ni?ta. Promijenila sam posao, to znate. Nakon samo pet mjeseci napredovala na poslu, to ne znate (neki znaju..:)). Kako mi je na poslu Zanimljivo. Imam jako malo vremena za neke druge stvari (npr. za posje?ivanje Bloga) ali to mi ionako ne spada u opis posla..:). Okru?ena sam krasnim, ve?inom mladim ljudima. Volim raditi to ?to radim i to me fakat ispunjava. Da li mi fali Blog Sam po sebi ne. Fale mi neki dragi blogeri i njihove pri?e, koje ne sti?em redovito ?itati. No ipak, u zadnje vrijeme, sve ?e??e navra?am tamo gdje sam nekad bila ne samo jednom ve? i po nekolko puta dnevno. Pa tako rado svratim kod svoje Pjesme po dnevnu dozu pozitivizma jer Bo?e moj, kako je ta ?ena pozitivna! Zapravo joj zavidim na tome. Zatim moja draga Dvamama. Dakle, ne ?ujemo se i ne vidimo nekoliko mjeseci, a onda u samo pola sata razgovora shvatimo, po neznamkojiput, da se razumijemo kao da smo cijeli ?ivot ?ivjele jedna kraj druge. Hm, da ne mislite kako sam feministi?ki nastrojena, tu je i moj dragi Franc Ribarnica. On mi uvijek ostavlja dojam ?ovjeka kojem se jednostavno ne mo?e? zamjeriti. Dragi moj Franc, poljubac ti ?aljem. Tu je i tajanstveni mu?karac ?ije me pjesme uvijek razgale, Magi?na No?. Kad me npr. boli glava od prevelike doze gluposti koja se u njoj nalazi, odmah pohitam do Vere po neko spasonosno rje?enje. Vjerovali ili ne (a znam da vjerujete), postoji ?ena ?ija dobrota i ?ivotna mudrost prelaze granice shvatljivog, moja draga Trill. Onda, ima tu i jedna ?ena koja kod mene uljeva takvo strahopo?tovanje da jedino kod nje, kad ostavljam komentar toliko pazim na sastav rije?i u re?enici da sam sama sebi smije?na. ?ena koju ja od milja zovem Sveznaju?a Pegy. Za nju se stvarno mo?e re?i da zna znanje. Zatim jedna zvijezda koja svijetli na jedan sasvim poseban na?in, draga Plava Zvjezdica koja sad svijetli svom djete?cu pa je ba? i nema ?esto na blogu. Isto mogu re?i i za g?u Divljaku?u Divlji? koja je po drugi put (u relativno kratkom roku) postala mama. Osim nje, ne poznajem niti jednu ?enu s toliko energije. Ako ste pak zainteresirani za satiru i ironiju u bilo kom obliku pa ?ak i pjesni?kom, svakako posjetite triput mamu (kao i ja) Lolinu. Ima jedna daleka teta koja me ?ita kao otvorenu knjigu. Ime joj je Bugenvilija. Nitko tako ne gleda u o?i kao ona. Prodorno i pomalo zastra?uju?e. Ne padne ti na pamet da nekaj smulja?. Intuicija joj radi sto na sat, a kako i ne bi, pa ima ?etiri prekrasna sina. Sigurna sam da svi znate Gaju. O njemu bi mogla roman napisat. Ali ne ?u. Bojim se da ga ne razljutim. Opasan je kad je ljut. Skupi obrve i izgleda ko da bu eksplodiral. Ne vjerujete Ni ja. To on samo tak izgleda. Pa recite mi, jel znate koga da toliko voli ?ivotinje Moja baka je uvijek govorila: Ko voli ?ivotinje, voli i ljude!. Takav je i na? Gajo. Puno laje ali ne ujeda. Alo, Tanja! Misli? da sam te zaboravila Nisam, ti si moj alter ego. Pusa, draga. Jednom, samo ne znam kad ?e to biti, kad se odlu?im na po?tivanje onog U zdravom tijelu zdrav duh, ?icat ?u Da Vicnija da me povede na jedno od svojih planinarenja. Samo mora uzet i ta?ke. Pa ne mislite valjda da bi se ja mogla popet na vrh Velebita No ni?ta zato. Kad po?elim planinariti znam gdje mogu oti?i i u?ivim se ko da sam tam, s njim, na planini, a zapravo sjedim i ?itam njegove postove. Nemre mi nitko re?i da nije va?no kak ti se zove blog. Recimo Zgdnevnik. Kako bi ja prona?la tog, meni dragog purgera, da mu se blog tako ne zove Ne samo da je purger, neg je i vatreni Dinamovac, ba? kao i ja..:) Bli?i se zima. A ja na motoru. Hm, ?to bih dala da si sama znam isplesti neli ?ali?, kapicu, vesticu...A Jana to zna, vjerujte mi na rije?. Justawoman. Iako joj ime ka?e da je ona samo ?ena, ona je puno vi?e od toga. Toliko sam se puta prona?la u njenim postovima da sam se ponadala da ?u i ja jednom postat samo ?ena. Ili barem polu ?ena. Iako, iskreno, sumnjam da ?u se ikad osloboditi nadimka ?ena-zmaj. Svaki ponedjeljak ?vrsto odlu?ujem da idem na dijetu i da ?u po?et vje?bat. Brus! Nikad ali nikad se to ne?e desit. Za?to Zato jer ja nisam U?tekana mama, Ta mama nema grama sala na tijelu i gipka je kao gazela. Ajme ?to joj zavidim! Ima tu i jedan stri?ek kojem je nogomet zatrovao mozak. Jer nogomet je opaka stvar. Ka?u Druga najva?nija sporedna stvar na svijetu. Toliko je otrovan da zbog njega zavr?i? na operaciji koljena po ne znam koji put i iz toga ne izvu?e? nikakvu pouku. No dobro, taj stri?ek je jedan od rijetkih, ako ne i jedini koji me ponekad razveseli i jednostavno mi bane u ured nenajavljen. To svakako ne zna?i da ?u mu ikad oprostiti ?to je zaboravio moj ro?endan. Zatim ima tu i onih koji su gori od mene. Naime, ne da ih nema na blogu, nego ih fakat nema. Mislim da ?u morat raspisat jednu tjeralicu za slijede?im blogerima: Darkwolf gdje si ?ovje?e Petra23 kolegice draga, jel sve u redu Malena1309 studentice moja, kako ljubav Djuro si kupil novi bicikl A sad, imam ja i aduta u rukavu. On je samnom i bez Bloga i s Blogom. Zapravo on je jednostavno takav. Uvijek je tu za svakoga ko to ?eli. No, sebi?no ?u zaklju?iti da je za mene ba? uvijek tu kad ga trebam. To je moj Goldy. Naravno da vas ima jo? koje rado ?itam ali morate priznat da je ovo stvarno duga?ak post. Zapravo, mislim jedan od najdu?ih koje sam ikada napisala. A pi?em vam na blogu ve? pune tri godine i jo? se nisam umorila.
Stres!!! (najve?e ?udo na svijetu)
Upute koje slijede, a koje se odnose na pitanje kako se rije?iti stresa na poslu, skinula sam sa interneta. Pro?itajte pa?ljivo. Savjeti su dobronamjerni, nema sumnje. Uz upute, nalaze se i moji dodaci. Uputa 1. Gledajte ?ire! Postoje i drugi poslovi koje mo?ete raditi, ali va?a obitelj, prijatelji i zdravlje nisu zamjenjivi. Ako poslodavac o?ekuje previ?e od vas i to na vas djeluje stresno, stvaraju?i vam veliki pritisak, po?nite tra?iti drugi posao. Ni?ta nije vrijedno va?eg zdravlja. Dodajem: Kao da je lako na?i drugi posao! Uputa 2. Promijenite situaciju na poslu. Ako vam se svi?a va? poslodavac ili posao, ali situacija postaje prestresna ili predosadna, poku?ajte uskladiti poslovne obveze sa svojim sposobnostima. Ako ste unaprije?eni na mjesto koje vam ne odgovara bolje je vratiti se na staro prije nego vas stres uni?ti. Dodajem: Ne mogu promijeniti situaciju na poslu, jer nisam na takvoj poziciji. Situacija je prestresna, iako su moje poslovne obveze uskla?ene s mojim sposobnostima. Uputa 3. Uzmite odmor. Ako osjetite da stres raste uzmite pauzu. Odmaknite se od stresne situacije, pro?e?ite izvan ureda, oti?ite do parka, sjedite na klupu i malo se odmorite. Dovoljno ?e biti kratko sjedenje u ti?ini da vam se vrati mir i energija. Ili pro?e?ite do auta i odslu?ajte najdra?u pjesmu. Dodajem: I kada uzmem odmor, ?to je rijetko, razmi?ljam o tome ?to me ?eka kada se vratim na posao. Uputa 4. Ako je situacija stresna dulje vrijeme uzmite produ?eni vikend ili iskoristite godi?nji odmor. Nekoliko dana izvan ureda pomo?i ?e vam da se smirite i napunite baterije. Dodajem: I u tih nekoliko dana, iz ureda me zovu telefonom. Uputa 5. Poku?ajte se organizirati. Preslo?ite sve po stolu. Napravite listu poslova koje trebate napraviti i kad ih zavr?ite prekri?ite ih. Na taj ?ete na?in imati bolji uvid u sve obveze, znat ?ete da ne?ete ni?ta zaboraviti, a precrtavanjem poslova znat ?ete koliko ste toga zavr?ili i kakav je napredak. Dodajem: Sve sam to u?inila. A stres ostao. Uputa 6. Razgovarajte s nekim. Ponekad je to najbolji na?in za smanjenje stresa. Naravno da to treba biti osoba od povjerenja jer bi u protivnom moglo do?i do jo? ve?ih problema. Dodajem: Razgovarala sam. Opustim se nakon razgovora samo kratko. Stres ostaje. Uputa 7. Poku?ajte humoristi?nije gledati na situaciju. Ako to nije mogu?e, a naj?e??e nije, s vremena na vrijeme s kolegama podijelite neku smije?nu situaciju, ispri?ajte vic. Neka vam to prije?e u naviku i cijeli ured ?e dobiti povremeno osvje?enje od posla. Dodajem: U mom uredu su svi jako ozbiljni. Uputa 8. Neka va?a o?ekivanja budu realna! Nemojte sebi postavljati previ?e ambiciozne rokove. Dodajem: U?injeno je i to. Stres ostao. Uputa 9. Nitko nije savr?en! Ne mo?ete sve napraviti savr?eno, a ljudski je grije?iti. Bez obzira koliko se optere?ivali, pogre?ke ne mo?ete izbje?i. Ako se optere?ujete sitnicama i sve radite do savr?enstva bit ?ete ?e??e pod stresom, a tako pove?avate i mogu?nost za ve?e pogre?ke. Dodajem: Znam. Nisam savr?ena, pogrije?im ponekad, iako se trudim maksimalno izbje?i pogre?ke. Uostalom, ne optere?ujem se ja svojim pogre?kama, ve? oni iznad mene. Uputa 10. Zadr?ite pozitivan pristup. Negativnost ubija energiju i motivaciju, stoga izbjegavajte ga ?to je vi?e mogu?e. Poku?ajte razviti optimisti?an pristupiti poslu. Dodajem: Da, da.lako je re?i. Zadr?ati pozitivan pristup. Ma bravo! Uputa 11. Morate se nau?iti brinuti za sebe, zdravlje je najva?nije. Nitko i ni?ta nije vrijedno toga. Prona?ite na?in kako uzeti stvari u svoje ruke i vratite kontrolu nad situacijom. Tako ?ete se osje?ati i fizi?ki i psihi?ki bolje, popravit ?e se i odnosi sa suradnicima, a i posao ?ete bolje obavljati. Dodajem: Hvala na svim ovim savjetima. Ho?e li mi netko re?i kona?no kako se rije?iti stresa
Stolice i kompromisi (Ja u ljubav vjerujem)
Volim pomo?i ljudima kada god to mogu. Ako je savjet jedan od na?ina, ni to mi nije problem. Bar ne do one mjere kada mogu krenuti od pretpostavke "da sam ja na tvome mjestu, u?inila bih to i to". Jedino ?to u toj pri?i mo?e biti prepreka je da se u situacijama koje sama nisam do?ivjela trudim maksimalno identificirati stavljaju?i sebe i ljude iz svoga ?ivota u istu ili sli?nu situaciju koju osoba opisuje, ?to mo?e ili ne mora uroditi plodom. To pak u kona?nici zna?i, a znaju to oni koji davanje savjeta izbjegavaju, da davati savjetodavne "upute" tre?oj osobi mo?e biti vrlo nezahvalno, povr?no, a katkad i kontraproduktivno. Upravo zato Adaliji nisam mogla konkreno pomo?i. Ali je ona pomogla meni da jo? jednom sagledam ono bitno u vezi izme?u dvoje ljudi. Koliko su kompromisi va?ni u trenutku kada prona?emo voljenu osobu, mislim da ne treba puno govoriti. "Nikada ne?e mo?i biti sve po mom", re?enica je sa kojom se treba pomiriti kada se odlu?imo za ?ivot u zajednici. Ono ?to generira ta sasvim neupitna teza je da ako nismo spremni na kompromise, nismo spremni ni za djeljenje svoga ?ivota s tom osobom. Da li to zna?i da tu osobu ipak u svojoj svijesti ne smatramo dovoljnom (ili mo?da dovoljno jakom u svom ?ivotnom prostoru) da bi se odlu?ili na promjene sebe samoga, ali samo do one granice koja predstavlja prilagodljivost situaciji, ali nikako ne promjenu sebe i svoga bi?a u onoj biti koja nas i predstavlja ba? takve kakvi jesmo Mislim da da. U potrazi za namje?tajem svih vrsta koji ?e nam valjda u nekoj ne tako dalekoj budu?nosti kada budemo imali svoj stan i trebati, Moj Netko i ja obi?li smo podosta salona (nemojte pitati o detaljima te budu?nosti, jer morala bih onda o Bosancu ?to bi zna?ilo da bi u afektu moglo biti generaliziranja, a to bih rado izbjegla ovom prigodom ). Dosad se ponajvi?e vremena provelo samo na gledanju i "hvatanju" onih zajedni?kih komada namje?taja koji nam se svi?aju. Tako su se, me?u ostalim, na putu tra?enja zajedni?kog ukusa na?le i stolice. Vidjela ja jedne tako lijepe i fora. Pokazalo se da su one fora samo meni. One pak koje su Mome Nekome bile lijepe, meni nisu. Iako je on skloniji u takvim stvarima prije popustiti, za ove "moje" stolice jasno mi je stavio do znanja da mu se UOP?E ne svi?aju. Nakon toga, pro?li smo jo? salona i salona, i uvijek se vra?ali na ono da nikako prona?i zajedni?ki ukus kad su stolice u pitanju. Onda bi on onako kiselo i preko volje rekao "a kupi koje ho?e?" ?to bi i mene (jo? vi?e) ukiselilo i dovelo do onoga da bih prije sjedila na podu nego nas dovela u situaciju da mu name?em ne?to s ?ime ne bi bio zadovoljan i sretan. Onda smo se zajedni?ki slo?ili da ?emo do god ne na?emo ne?to ?to ?e se i meni i njemu svidjeti, jesti na starom plasti?nom stolu sjede?i za starim plasti?nim stolicama koje sada imamo na balkonu (a koje nam je donirala moja mama na moje inzistiranje iako ih je ona htjela baciti u sme?e ). Epilog te na?e pri?e o stolicama je da smo ipak na?li jedne koje nam se svi?aju. Jest da je detalj oko onoga s jastu?i?ima ili s tapiciranim dijelom ostao pod upitnikom. Drugo ?to bi isto spadalo u epilog je da mi je neki dan dok sam peglala Moj Netko sav lepr?av izjavio, generalno misle?i na opremanje i namje?taj, "nek bude sve po tvom". Nemam pojma ?to mu je do?lo, ali znam da bi mi i samo taj detalj bio dovoljan da nikad, ali ba? nikad ne pomislim da mora biti sve po mom. Rekla sam mu da nema teorije i da nikad ne bih mogla biti sretna da znam da i on nije. Osim toga, kada osjeti? da je voljena osoba spremna na kompromise, onda je potpuno prirodno da i ti odgovori? na isti na?in. Ne, nikako jedne obi?ne stolice ne mogu biti isti problem kao i odlu?iti u kojem gradu ?ivjeti, koji posao imati, ?ivjeti u podstanarstvu ili kod roditelja i sli?no. Ali ono ?to jest zajedni?ko je da sve to, od najsitnijih detalja do onih najbitnijih trenutaka koje nam se dese, predstavljaju cjelinu koja se zove ?ivot, a u kojem mo?emo predvidjeti kako ?emo se pona?ati kad sitnice pre?u u ne?to veliko i bitno. Neke odluke u ?ivotu nije lako donijeti. Neke pak tako velike odluke zahtjevaju puno puno manje muke od odabira jednih najobi?nijih stolica. Uvijek se sjetim prosidbe kao primjera. Mi?ljenja sam da ako bilo tko mora razmisliti da da odgovor onome tko prosi, onda NEMA teorije da je to ono pravo. Zato, jedini savjet koji mogu dati je - preispitati sebe iznutra i utvrditi (ne)postojanje sumnje u ono ?to nam stvarno najvi?e vrijedi. Ako se tu pojavi sumnja i dvojba, onda je to, uvjerena sam, dovoljan odgovor.
Sretan Uskrs (Ja u ljubav vjerujem)
Samo jedna kratka ?estitka svima vama koji danas slavite Uskrs kao i hvala onima koji su mi ve? ?estitali. Ovogodi?nji mi je Uskrs bio ba? pravi obiteljski. Prije samog blagdana ?istila sam, prala, peglala... Sre?a da je Moj Netko ?ovjek koji voli sa mnom dijeliti poslove pa mi je pomogao u mnogo ?emu (a dobro, nisam ba? ni je bez veze izabrala njega za mu?a ). Zapravo je onda bolje re?i da smo radili skupa, a ne da sam ja bila glavni radnik, a on pomo?no osoblje. Poslije nam je ?estosatno pripremanje i pe?enje pince, kuhanje ?unke, farbanje jaja i spremanje atomske bombe koja ostane nakon tih radnji bilo ne?to kao melem. U svemu tome dobro je do?la i dota koju mi je mama namjenila kad mi brak nije bio jo? ni u planovima. Nadam se da je i vama bilo lijepo i da ste Uskrs proveli u dru?tvu ljudi koje volite.
Roditelji ili starci i jedan dan za pam?enje... (savr?ena prepreka)
Pitam svoju Sarmicu da li ona kad pri?a o meni ka?e moja mama ili moja stara Dijete iskreno odgovara i ka?e da kad pri?a samo o tati ili samo o meni uvijek ka?e mama i tata ali zato ponekad,kad pri?a o roditeljima,ka?e moji starci. Moja mama je 51., ja sam 71., a moja Sarmica je 91. godi?te. Za mamu nikad nisam govorila moja stara. Ba? suprotno! Uvijek sam bila jako ponosna na to ?to imam tako mladu mamu, a ni tata nije puno stariji. No, vrijeme prolazi i sada se ?esto uhvatim kako mi ?ak i pred mamom izleti pa joj ka?em stara. Iako to ka?em onako od milja vidim da joj nije ba? drago. Ba? tako bi se i ja osje?ala kad bi se meni moja Sarmica obratila sa stara. Ne, to ne zna?i da sam ta?ta. To jednostavno zna?i da se, priznala to ili ne, nekako te?ko mirim sa ?injenicom da vi?e ne spadam u mladu, ve? srednju generaciju (sada ?e moj prijatelj Kljun likovati i vjerojatno dodati da ja zapravo odavno spadam u gerijatriju ). Pitate se ?emu sad odjednom te dileme i trileme oko toga da li sam stara ili mlada Znam, re?i ?ete da je ?ovjek onoliko mlad koliko se mladim osje?a. Istina. No jednako tako sam se ja jutros suo?ila s jo? jednom istinom, ?injenicom ili ve? ?im. ?e?ljam se ja i ?e?ljam i jedna las nikako da sjedne tamo gdje joj je mjesto. Str?i i str?i. Pribli?im se ogledalu, upalim sva svjetla u kupaoni i U?AS! Izrasla mi prva sijeda las. Deblja od svih ostalih, i jo? k tome fr?kasta. Zamislite vi to! Pala sam u te?ku depresiju. Nekako me to iznenadilo . Mislim, bez ikakve najave mi izrasla sjeda las! I jo? takva da se iz aviona vidi. Naravno da sam ju is?upala. I spalila. I sad me k?er slobodno mo?e oslovljavat sa stara....:( Ali samo ona! Mislim, da vam se slu?ajno ne bi desilo kad me sretnete na ulici da mi se obratite sa Di si koki ku?o stara!
Re?enice... (freestyler)
Kru?e?i prstom po rubu staklene ?a?e u kojoj je ostalo jo? gutljaj votke, nastavio je: - zna? koliko god ideja onog tipa da napravi vremeplov bila dobra, da mo?e? se vratiti u pro?lost pa sada sa ovim znanjem iskustvom, one neke stvari koje si tada lo?e napravio, ne napravi?, da ih napravi? druga?ije, mislim, da to ne bi bilo dobro, jer da nisi pro?ao ono sto si pro?ao ne bi nikako sada mogao znati da li je to bilo dobro ili ne, a osobno mislim da svako od nas, nekim instinktom ili nazovi to kakogod ho?e?, uvijek izabere ono sto je najbolje za njega u datom trenutku, i da mo?e? oti?i unazad i napraviti druk?ije i tvoj bi se ?ivot druga?ije nakon toga odvijao i opet bi mo?da sjedio ovdje sa mnom i razmi?ljao da mo?da upravo ta stvar koju si oti?ao kao popraviti nije dobro u?injena jer je utjecala da ti se ?ivot druga?ije doga?a, pa bi opet bio nezadovoljan i htio bi to opet popravljati i vjerojatno ako bi jedanput u?ao u vremeplov ne bi nikada iz njega iza?ao jer bi se stalno vrtio u krug i popravljao popravljene gre?ke iz pro?losti i uvijek bi postojalo ne?to ?to nas boli. * objavljeno davne 2005 u nekom od dijelova Pri?e o An?elu
Re?enice ...(dva) (freestyler)
Eh, sre?a, svuda je okolo, lebdi oko nas u milijardama sitnih komadi?a, na?e je samo da skinemo ?titove i da pustimo tim malim komadi?ima sre?e da se lijepe na nas, jer oni su kao mali magneti?i, imaju ludu ?elju da se zalijepe za nekoga i da zajedno sa ostalim komadi?ima ?ine ?ovjeku jednu predivnu stvar, jer ba? kao ?to su se milijarde sitnih treptavih zvjezdica, koje pojedina?no svaku za sebe ne bi ni primijetili, skupile na ve?ernjem nebu ?ine?i veli?anstvenu sliku, tako i ti mali komadi?i sre?e skupljeni u nama ?ine na?u sre?u, veliku onoliko koliko dopustimo tim sitnicama da nas vesele, onoliko veliku koliko dopustimo sebi da u?ivamo u njima.. * objavljeno davne 2005 u nekom od dijelova Pri?e o An?elu
Pozdrav?ek (savr?ena prepreka)
Oprostite ?to se ne javljam, zauzeta sam...
Pozdraf svim Zagorcima, ma gde bili! (savr?ena prepreka)
Kak prebiti cucki, megle se vle?eju prek brega Bog zna kam. Stari pijanec,skoro slepi, v truloj kleti, sam, kak pes. Plesnivo li??e veter odna?a, vrapci ??okaju koko?ji drek. ?oravi ma?ek,ofucani, grdi, na poceku dr??e, bete?en. Vrag ti jebi takvu lepotu.
Paralelno s prisutno??u tvojom (najve?e ?udo na svijetu)
Zna? li Dok mi pri?a?, a nagovje?taj odane ti?ine mojim se satima kao posjetitelj najavljuje nedostaje?. Dok me ljubi?, a nagovje?taj ?ednih pora mojim se tijelom kao sol prosipa nedostaje?. Dok si pored mene, a nagovje?taj tvog odlaska u mojim se o?ima kao pomr?ina oslikava. nedostaje?. I dok te imam; nedostaje?, paralelno s prisutno??u tvojom. Zna? li
O tostu, bolovima i travi zelenoj (Ja u ljubav vjerujem)
Od novosti i doga?aja koje su se odvijale u ovih skoro mjesec dana mogu izdvojiti njih nekoliko: U posjet Mome Nekome i meni do?li su Rock i njegova Suputnica. Darovali su nam tacu (tacnu ili kako se ve? hrvatski ka?e ono na ?to se stavljaju ?alice). Uglavnom, taca nije obi?na nego s posebnom namjenom. Na donjem dijelu ima neki jastu?i? u kojem su bobice (kao da su od stiropora ili tako ne?ega). Namjena joj je da slu?i obavljanju doru?ka u krevet. Dobili smo jo? i dvije ?alice za bijelu kavu, kakao ili ?aj. Posebnost je da imaju ovalne tanjuri?e, jer jedna je strana namjenjena ?alici, a druga kroasanu koji je na njemu i oslikan. Mene slatko osobito ne zanima, posebno ne rano ujutro, tako da sam odmah imala viziju da je to mjesto namjenjeno tostu. S puno sira i ?unke. Imala sam viziju i kako sam ja ta koja dobiva doru?ak u krevet. Onda, moja kujina (naglasak je na srednjem slogu, a zna?i ro?akinja ili sestri?na, kako vam dra?e) rodila je neki dan. Mi?erog (malog) nisam uspjela vidjeti, jer malo je ranije ro?en pa je odvojen od mame. No zato sam uspjela ?uti detalje poroda. Mama se opirala i nije htjela pri?ati, ja sam bila ta koja je inzistirala. A da mi je to ba? trebalo ... nije. I zadnje za ovu priliku - mo?da smo (naglasak je na mo?da) ugledali par kvadrata svemira koje bi se za neko dogledno vrijeme mogle zvati na?im domom. Pravim domom. Nije ni?ta veliko, nije u samome gradu, ali zato pti?ice pjevaju i raste trava zelena. Kada me?u situacijama u kojima od "nekretnina koje obe?avaju" pobjegne? glavom bez obzira, na?e? ne?to kvadrata koji te potaknu da u glavi po?ne? smje?tati izabranu spava?u sobu ili kau? iako je sve jo? u fazi gradnje, onda po?inje mirisati na ono - to je to. Jo? kada kod ?ovjeka kojega voli? i s kojim ?e? taj kutak dijeliti osjeti? isto i prije nego ga konkretno i bez okoli?anja pita? "bi li mogao zamisliti ?ivot tamo" iako odgovor zna?, ali ga svejedno ?eli? ?uti ... Do mo?ebitne realizacije ?elje jo? su kilometri, ali naravno da ?ete sve bitno znati na vrijeme.
Nja, nja (savr?ena prepreka)
Opet poznato, staro (ne)raspolo?enje. Taman se ponadam da sam uspjela u glavi napraviti odmak od nekih stvari iz pro?losti kad eto ti njih opet. Do?u kad se najmanje nadam. Poremete mi ravnote?u koju toliko volim (ipak sam ja vaga). Ono ?to je najgore, utje?u na sada?njost toliko jako da sam sklona okriviti ih za sve lo?e ?to mi se u ovom trenutku doga?a. Ponovo, po ne znam koji put u ?ivotu, ponavljam si isto pitanje: Kako bi bilo da je bilo druga?ije I iako znam da je to tako glupo pitanje, jednostavno mi opet zaokuplja misli tako sna?no da mu se ne mogu oduprijeti. Pri tome ne tra?im isklju?ivog krivca jer situacija je toliko kompleksna da nitko ne mo?e sam snositi odgovornost. Sve je to bio splet nesretnih okolnosti, za koje nitko u tom trenutku nije moga znati kako ?e se zapravo odraziti na moju budu?nost. Ta budu?nost je u nekom trenutku postala sada?njost i nikad nije pre?la u pro?lost, a kamoli u pro?lo svr?eno vrijeme. Postoje bolji i lo?iji dani. Dese se ?ak i oni savr?eni dani. Nisam pesimist ali kad mi je lijepo nikad u tome ne u?ivam u potpunosti jer znam da ?e mi se kad tad opet sve sru?iti. A stvarno se trudim u?ivati. U svemu. U djeci najvi?e, zatim u ljubavi, poslu, lijepom danu, muzici....I ne mora sve uvijek biti savr?eno (iako bi bilo idealno da je) ali za?to sve uvijek ima i svoju crnu stranu Mo?da i nema. Mo?da je to samo moja iskrivljena percepcija Mo?da nikad ne ?u znati Mo?da ?u se cijeli ?ivot nadati da ?u s godinama postati (osim starija) pametnija Mo?da stvarno vrijeme lije?i sve rane Mo?da je sutra novi dan Mo?da su u ?umi Ludosti u?injene u mladosti ne mo?e nadoknaditi sva mudrost u starosti.
Life is Nice, Love is Great (I'm singing/I'm feeling again) (freestyler)
Nakon ?to dvadesetak dana nisi ku?ao ni kap alkohola, nevjerojatno je koliko ti malo treba da zazuji?, nevjerojatno je koliko ti malo vi?e od tog malo treba da se napije?, a jo? nevjerovatnije je koliko ti malo vi?e od malo vi?e od malo treba da vi?e ni ne zna? za sebe. Ne valja, idemo ispo?etka. Nakon ?to dvadesetak dana nisi znao dali si ?iv ili si na dobrom putu da vi?e uskoro ne bude? ?iv, nevjerojatno je koliko ti malo tog treba da se osje?a? fino, nevjerojatno je koliko ti malo vi?e od tog malo treba da oko sebe vidi? samo ru?i?asto, jo? nevjerovatnije je koliko ti malo vi?e od malo vi?e od malo treba da vi?e ni ne zna? za sebe, da bude? opijen ?ivotom kao raspupani cvijet jutarnjom rosom. Priznajem pio sam tog dana. Ne puno, ne onako kako znam, ne toliko da zaboravim, ne toliko da zaboravim i na sebe. Prevarilo me. Prevarilo me pivo. Pivo koje sam izbjegavao, ne zbog toga ?to ga ne volim, ne zbog toga ?to mi nije fino, ba? naprotiv. Moraju li se ba? sve stvari koje voli? izbjegavati, mora li ?ovjek da bi opstao, da bi pre?ivio, da ne bi patio, mora li se odre?i onog ?to voli, mora li prestati voljeti. Ma naravno da ne mora. Jedna od divnih stvari koju nam je na? Stvoritelj, na? Bog, na? Svemir, na? Nazovimo-ga-kako-god-tko-ho?e, dao je ta da u svakome trenutku, ali ba? u svakom trenutku na?ega postojanja imamo najja?e oru?je koje je ikada izmi?ljeno, imamo mogu?nost odlu?ivanja, mogu?nost odabira. Tako da u svakome trenutku mo?emo odlu?iti i odabrati ?to ?emo voljeti, i tko bi onda normalan odabirao da voli ono ne?to ?to ne smije, koji bi normalan alergi?ar volio ?etnje kroz zelene livade ukra?ene raznobojnim cvjetovima, koji u slavu ljubavi no?en vjetrom rasipaju pelud, zalog svoje budu?nosti. Naravno da ne?e voljeti cvije?e i pelud i suzne o?i i kihanja i gu?enja, odabrati ?e za voljeti ?elik, staklo, asfalt, beton i u?ivati ?e u tome i ljubiti ?e sigurnost koju zatvorena kutija pru?a. Pogledajte samo gradska naselja, gradske blokove s iskorijenjenom travom (naravno krivom travom), provjerite tko ih je osmislio, ?to mislite, tko je ?elikom, staklom, betonom za budu?nost ostavio trag svoje ljubavi Alergi?ari naravno. Moraju li se ba? sve stvari koje voli? izbjegavati Vjerojatno moraju, jer gdje bi bili, ?to bi s nama bilo da radimo ono ?to volimo, da smo na onim mjestima koje volimo, da smo sa onima koje volimo. Mo?da i ne bi nigdje drugdje bili nego gdje smo sada kada se trudimo da se uvjerimo da to ?to radimo, to gdje jesmo, to ?to ?ivimo je ono ?to volimo. Ne znam i neznam. Ni pivo vi?e, koje sam popio nije mi donijelo pamet, nije mi donijelo odgovor. Mo?da je to sve isto, mo?da je sve samo stvar mjere. Mo?da je svijet stvoren za one s manjim mjerama, za one koji svega ?ele manje. Mo?da mora? pobje?i od dobrog dijela stvari koje voli?, ili mo?da mora? zavoljeti sve ono od ?ega ne mo?e? pobje?i. Tko zna. Pivo ovaj puta, kao niti jedan puta ranije nije donosilo odgovore ili barem ne one odgovore koji bi koristili i?emu, ali je zato i ovaj puta, kao i puno puta prije, kao ?to to i ina?e svi njegovi alkoholni sudru?nici rade, znatno skra?ivalo fitilj, odnosno izbacivalo iz glave onaj korektivni faktor razmi?ljanja, onu uro?enu, onu neprimjetnu, onu nesvjesnu kontrolnu proceduru misli .. Oslobo?en korektivnog faktora misli, upotrijebiv?i u istoj re?enici i boli me i kurac i za sve ?to i smijem i ne smijem oti?ao sam u no? pjevu?e?i pomalo izmjenjenu pjesmu s po?etka pri?e Love is nice, love is great Love is these song that I'm singing again Love is nice and love is great Love is these song that I'm feeling again..... ... pri?a se nastavlja......
Kako sam prolupala (savr?ena prepreka)
?esto ?ujem kako hvalite svoje mame. Lijepo. Ja svoju nemam zakaj pohvaliti. Jo? ljep?e. Ba? zato, ne volim kad mi netko ka?e: "Sve vi?e sli?i? na svoju mamu!". Strava. Ne zato ?to ne bi nikada htjela biti lijepa kao moja mama ( a fakat je lijepa) ve? zato ?to se ?esto smijem ve?ini njenih karakternih osobina. Sad su mi smije?ne, nekad su me bacale u o?aj. Ono ?to me ponukalo da pomislim da sam definitivno prolupala (?to i za svoju mamu mislim) je ?injenica da u zadnje vrijeme puno pla?em. Da, dobro ste pro?itali, PLA?EM. Pla?em ko tu?na godina zbog takvih gluposti da me sve sram da me netko ne bi videl kak pla?em. Zadnji primjer mog nekontroliranog ridanja, desio se u subotu, u kinu, na projekciji "stra?no tu?nog" crti?a "P?elin film". Bo?e ?to je taj crti? tu?an, za ne povjerovat. Fakat je stra?no tu?no gledati kako p?ela govori! Da vam ne pri?am kako pla?em za vrijeme vremenske prognoze kad recimo vidim nacrtanu pahulju snijega...Zatim, ne mogu zaustaviti suze kad pro?itam da "BB Vedran od obaveza jo? nije stigao potro?iti ni kunu"... I tako, evo i sad mi suza krenula. Suza krenula, a ja skrenula. Definitivno.
Kako ne pretjerati u onoj "?isto?a je pola zdravlja" (Ja u ljubav vjerujem)
Od vas nekih (ne premladih ) sje?e li se netko meni izvrsne serije ?ivot na sjeveru Ne?u sada o Maggie i Fleischmanu, nego o dr. Greenu (ne mogu se sjetiti kako se Anthony Edwards zvao u ?ivotu na sjeveru pa moram ubaciti i Hitnu slu?bu ). Uglavnom, rekao mi je Moj Netko nedavno da malo pretjerujem s pranjem ruku pa sam se sjetila tog dr. Greena - Edwardsa i onoga kako je u spomenutoj seriji ?ivotu na sjeveru ?ivio pod staklenom kupolom, jer se pani?no bojao bakterija, virusa, svih ?ivih i ne?ivih ?estica koje lebde zrakom ili su sastavni dio nas samih. Postavila sam si pitanje, jel ja to stvarno pretjerujem ili mo?da ipak ne, tj. kako prona?i pravu mjeru u onome ?to se mora da bi o?uvao zdravlje, ali i ruke koje ne treba ba? svake sekunde prati i izlagati kemijskim supstancama koje se u sapunima nalaze. Ono ?ega se jo? iz 1. ili 2. razreda osnovne ?kole sje?am je da su nam nakon pojave hepatitisa govorili da se ruke obavezno moraju prati prije jela, jer se ina?e mo?e dobiti ?utica. Odonda to pamtim svjesna da se ne?istim rukama mo?e dobiti ne samo hepatitis, nego prehlada i gripa, herpes, crijevne parazite ... Prije nego vam izlo?im situacije u kojima pose?em za pranjem ruku najprije spominjem da sam na web-stranici www.zdravlje.hr na?la zanimljiv tekst u kojem stoji da ruke treba prati: Prije: jela (obroka) / pripreme hrane, dojenja / hranjenja djeteta, aktivnosti koje obavljate s djetetom, posebice novoro?en?etom i dojen?etom, dodirivanja usta, nosa ili o?iju, kontakta s bolesnom osobom. Poslije: uporabe toaleta (zahoda), brisanja nosa, ka?ljanja, kihanja i sl, mijenjanja pelena, dodirivanja predmeta kontaminiranih tjelesnim izlu?evinama ili krvlju, kontakta s bolesnom osobom, kontakta sa ?ivotinjama, nekih aktivnosti kao ?to je npr. izno?enje sme?a, ?i??enje, povratka u dom izvana (iz ?etnje, igranja, kupovine...), u svim slu?ajevima kada su ruke potencijalno kontaminirane. Nadalje, opisano je i kako treba pravilno prati ruke: skinite prstenje i ostali nakit, ruke namo?ite u teku?oj, po mogu?nosti toploj vodi, ruke nasapunajte sapunom (bolje je koristiti teku?i sapun, no ako koristite obi?an sapun, pripazite da je na podlozi s koje se voda mo?e ocijediti); dobro istrljajte cjelokupnu povr?inu ruku: dlanove, nadlanice, povr?ine ko?e izme?u prstiju, podru?je ispod noktiju, ko?u zape??a, u trajanju 30 sekundi, isperite cjelokupnu povr?inu ko?e ruku (?ake i zape??e) pod teku?om (toplom) vodom, osu?ite obri?ite ruke. Ako koristite pamu?ni ru?nik, isti treba slu?iti samo za brisanje ruku i ?esto se mora mijenjati, a ne smije ga koristiti druga osoba. Ako perete ruke u javnom toaletu (u restoranu, kafi?u, trgovini i sl.), ruke osu?ite papirnatim ru?nikom, slavinu zatvorite papirnatim ru?nikom, izbjegavaju?i kontakt oprane ko?e ruku sa slavinom. Uporabljeni papirnati ru?nik bacite u ko?. U takvim toaletima ruke se mogu umjesto brisanja papirnatim ru?nikom, osu?iti na aparatu s toplim zrakom. Pri izlasku iz toaleta, izbjegavajte rukama dodirivati okolne povr?ine. Kod mene stvari stoje ovako: - kad sam oko jela i pripreme hrane uvijek perem ruke mada kad se sjetim s kakvim sam sve rukama jela ?ips i smoki kad sam bila dijete pravo ?udo da nisam dobila kakve grozne bole?tine, - kad ?elim dirati i/ili uzeti ne?iju bebu uvijek prije perem ruke, posebno ako hvatam ru?ice koje beba poslije trpa u usta; zato mi nikad nije jasno kako neki ljudi (obi?no ?enski ljudi, jer mu?ki kao da se ba? ne pa?aju u male bebe ako nisu njihove ili njihovih jako bli?njih) prljavim ru?etinama hvataju malu djecu ne razmi?ljaju?i gdje to mo?e odvesti, - trudim se ne dirati usta, nos, o?i ne?istim rukama ako ba? nije potrebno, ali zna mi se desiti pa se onda poslije sjetim da ba? nije pametno, - kad je wc u pitanju onda se zna da ruke treba prati poslije, no moram re?i da se ba? vi?e i ne smijem jednom mom biv?em nadre?enom koji ih je prao prije (?teta ?to nije i poslije ); naime, nemali je broj bakterija koje napadaju urinogenitalni trakt pa onda zdravorazumski gledano nije ba? premudro prljavim rukama doticati te organe , - trudim se ne inficirati ljude oko sebe kad imam kakvu virozu, ali ne mogu re?i da nakon svakog ka?ljanja perem ruke, - trudim se i prati ruke nakon kontakta s bolesnom osobom i op?enito nakon posjeta bolnici, ali i nakon bilo kojega dolaska izvana (znamo koliki broj ljudi dira kolica u trgovinama, novac, rukohvate u autobusima i tramvajima ...), - pranje ruku nakon diranja ?ivotinja spada mi u ono elementarno i zato mi se ?eludac di?e kad vidim kako se neki ljudi pona?aju u kontaktu sa ?ivotinjama; sve to me osim zgra?anja ne dira toliko do onoga trenutka do kojega mi netko tko je pun pse?ih ili ma?jih dlaka ili obrisane sline nudi ne?to za jesti ili piti, - podrazumijeva se da se nakon ?i??enja prljavih povr?ina, podova, cipela, podruma i sl. perem ruke. Gledala sam u nekoj tv-emisiji osvrt na ne?to o ?emu pretjerano ne razmi?ljamo, ali bi mo?da trebali: nesvjesnost o tome koliko su nam tastature, mi?evi, klju?evi, mobiteli, telefoni, daljinski upravlja?i prljavi i kolike se samo bakterije mogu na njima na?i. Ako se pak osvrnem na gore opisan na?in pranja ruku, onda opet postoji cijeli niz problema: - skidanje nakita: mo?da bih i mogla, jer nisam ba? naki?ena, ali ne znam ba? koliko je to mudro s obzirom na u?estalost pranja i na mogu?nost da izgubimo prsten i/ili vericu, - brisanje ruku: ako u obitelji svatko mora imati svoj ru?nik za ruke, onda to zna?i da nam samo za ru?nike mjesta u kupaoni treba barem 10-15 kvadrata, posebno onima s vi?e ?lanova obitelji (4-5 ru?nika za ruke, 4-5 za lice, 4-5 za noge i ni?e, 4-5 za tu?iranje, ja ?ak imam i jedan posebni za kosu ), - odr?avanje ruku ?istih u periodu od pranja do kori?tenja istuh npr. za jelo: operemo li ruke prije nego idemo jesti u restoranu, na radnom mjestu i sl. poslije opet moramo dirati kvake koje su sve samo ne ?iste i koje smo uostalom, i da nitko prije nas nije, dirali prljavim rukama. Jo? kad dodamo preporuku za trajanje pranja od oko 30 sekundi i kad ukomponiramo toliki silni broj pranja, ispradne da nam pola dana treba pro?i samo u pranju ruku. Dodajmo tu pranje tijela i pranje zubi i dobivamo skoro cijeli dan na pranje. Valjda su zato, osim i radi nemale inflacije, Hrvati smanjili tro?kove na kupovinu higijenskih potre?tina. S jedne strane pona?am se koliko-toliko u skladu s onim ?to se preporu?a, s druge pak svjesna sam da ne mo?emo ?ivjeti pod staklenim zvonom i da imunosustav ima ipak neki prag tolerancije. Nekad mi se ?ini da su puno manje bolesni oni koji se puno manje paze. A mo?da mi se samo ?ini. Sve se svodi na to da treba prona?i pravu mjeru. Kao da ju je lako odrediti. Eh, napisala sve ovo, a i dalje zbunjena i ne previ?e pametnija.
Jutro ili za?to volim svoju kornja?u (savr?ena prepreka)
Definitvno moj najbolji dio dana. Uvijek mi je neobi?no kad su ljudi mrzovoljni ujutro. Pa cijelu no? imaju iza sebe...Dobro, istina je da bi ujutro mogla svijet okrenuti naopa?ke koliko sam puna elana ali zato nave?er jednostavno ne funkcioniram. Budna sam najvi?e do 22 sata. To je moj maksimum. No, bez ikakvih problema ustajem u 6:30. I tada zapo?inu moji rituali. Prvo, osnovno i najva?nije mi je nahraniti kornja?u. Vodena, crvenouha kornja?ica stara godinu dana. Bo?e, kako se ta ?ivotinjica meni veseli! Kad vidi da primam u ruku njenu kutijicu s hranom jednostavno poludi. Po?ne izvoditi takve vratolomije po akvariju da voda ?prica na sve strane. Za koji trenutak se primiri i onda po?ne u?ivati u hrani, a ja zapo?injem svoj razgovor s njom. Ne biste vjerovali kako zna slu?ati! Ponekad mi se ?ak ?ini da potvrdno klima s glavom na neke moje konstatacije. Ba? jutros, jadam joj se kako je vani hladno, pada ki?a, a ja ne znam kaj da si obu?em...I tako raspravljam s njom o razli?itim odjevnim predmetima i laskam joj rekav?i kako je njoj lako jer ima taj oklop i ba? ju briga da i sjekire padaju...O?ito joj se dopao moj kompliment jer je veselo mahnula repi?em. Kad se nakon desetak minuta najela, namignula mi je i otplivala na drugu stranu akvarija. Znam, mislite da sam luda. Nisam, ta kornja?a me stvarno razumije i ono ?to je najva?nije slu?a me bez pogovora. Nikad mi nije prigovorila ni za ?ta. A mogla je... kao.
Title Unavailable (freestyler)
Le?im na zemlji, osje?am svaku njenu kvr?icu na le?ima. Znam budan sam. Pogledom gledam zvijezde sa one druge strane, one s koje ih malo tko vidi. Negdje netko u daljini pjeva o sre?i mo?da on zna sto je sre?a. Sre?a je ovdje pored mene, njena glava na mojim grudima, njen miris koji di?em, svje?e sje?anje na slast poljupca, toplinu usana najsla?eg sladoleda. Dr?im joj ?vrsto ruku iz straha da ne nestane, slu?am kako di?e, srce hvata ritam njen Zvijezde su zvjezdane no?as, mjesec je ?uto ?ut Volim ju ...
Jednog ljetnog dana (Ja u ljubav vjerujem)
Na jednom od ovoljetnih ne preu?estalih odlazaka na more opskrbila sam se svojim uobi?ajenim dodatnim rekvizitom - ne?im za grickanje. Ovaj put bio je to Kreker VIC omiljen mi jo? od dje?jih dana. Taj put sam kupila i neki ?asopis za ure?enje doma koji je usput budi re?eno prava katastrofa. Nije ?ak ni bitno koji je, jer onih nekoliko ?to smo kupili (kako na?ih tako i stranih) tek toliko da dobijemo barem poneku ideju, skrojeni su svi na isti kalup. Sve neki futuristi?ki-SF namje?taj ?udnog oblika i za moj ukus totalno neprimjerenih boja uklopljen u stan?ine od "samo" sto-dvjesto kvadrata. U takvima nema problema gdje staviti ormar i kakvih dimenzija da bude da bi stao u postoje?i prostor. Naime, tamo je cijela soba - garderobna. Onda, kupaonica ima jedno 30 kvadrata najmanje. Stanovi su uglavnom dvoeta?ni ?to u najmanju ruku zna?i da osim onih standardnih prostorija postoje 3 sobe, plus spomenuta garderobna i naravno radna. I ?to tu vi?e treba dodati kada uzmemo u obzir hrvatsku realnost i mogu?nosti onih koji spadaju u ve?inu Uglavnom, tako grickaju?i i listaju?i nisam to?no pratila ?to se doga?a. Kad odjednom, ?ujem neku ?enu kako vi?e "neeee", trgnem se i vidim Mog Nekog koji je sjedio do mene kako neko dijete pote?e za ruku. Malac od jedno 3-4 godine pru?a otpor. Nate?e u suprotnom smjeru uz ?elju da ostvari naum: da sa zidi?a visine jedno metar na kojem su druga djeca izronila kamenje veli?ine otprilike 4 moje ?ake isto baci u more. Mo?da to i ne bi bilo tako stra?no da se tada tamo nije bu?kala i plivala curica od jedno 7 godina. Mo?ete zamisliti ?to bi se glavi odraslog ?ovjeka desilo da mu kamen od 2 kg tresne na glavu s visine metra Jeza me hvata od pomisli da tako ne?to padne na dje?ju glavicu. Dakle, Malac je bio i vi?e nego odlu?an. Njegova mama je vikala "neee", poslije mu je i rekla "ne bacaj kamenje dok je Ivana u moru" ?to je dijete moglo protuma?iti da kamenje ne mo?e bacati kad je Ivana u moru, ali zato mo?e kad su u moru Marko, Ana ili neko tre?e skroz nepoznato dijete. U drugoj morskoj epizodi i na lokaciji nekoliko metara dalje oko pola sata kasnije Malac je po?pricao neku nepoznatu mu curicu. Ona mu je na njegovo ?udo odgovorila pa je onako uvrije?en preko cijele pla?e vikao "maaaaaamaaaaa, ova curica me ?prica" na ?to je mama odgovorila "Marine, gledala sam, ti si nju prvi". On se okrene, demonstrativno krene van iz mora, sagne se po novu grotu s namjerom da onako nemo?an i "izdan" ?ak i od strane vlastite majke vrati silom. Onda mama opet zaurli?e "neeee" ?to ga je sprije?ilo. Taj put. Cijelo smo ga vrijeme poslije Moj Netko i ja onako poskrive?ki motrili i ustanovili zajedni?ki da s tim djetetom ne?to nije u redu. Moj Netko je imao teoriju da je stvar genetske prirode. Ja sam pak zagovarala stav da se s njime premalo radi onako kako bi trebalo i da mu socijalizacija nije ja?a strana. Nismo utvrdili tko je u pravu, istina je vjerojatno negdje na pola puta. I onda se opet vra?amo na ono - kako takvome djetetu kod takvih situacija pokazati da NIKAD vi?e ne smije napraviti tako ne?to Je li opasnije lupiti ga 2-3 po guzi ili pak biti verbalno uporan gotovo tepaju?i mu i nadaju?i se da ?e valjda jednoga dana ne?to i poslu?ati Ili mo?da ne?e Nisam za nasilje nad djecom i svako i?ivljavanje, fizi?ko ili psihi?ko, najo?trije bih kaznila. Nisam isto tako ni za ono da se krivnja za dijete problemati?noga, neprilago?enoga i ponekad opasnoga pona?anja djeteta prebacuje na ?kolu ili sustav kad sam uvjerena da velikim, zapravo najve?im dijelom na?a osobnost le?i na obitelji u kojoj smo rasli i koja nas je napravila ba? ovakvim ljudima kakvi jesmo, a ?to je rezultat ne samo onga ?to smo usvojili sa 7, 10 ili 15 godina nego i puno ranije.
Godinama (najve?e ?udo na svijetu)
Nije me bilo. Godinama. U kojima su odanost i nevjera tango na klizali?tu moje du?e zagrljene plesale. Nije me bilo. Godinama. U kojima su moji dlanovi ko?arice suze sveop?eg raspuknu?a vjerno sakupljali. Nije me bilo. Godinama. U kojima se kamen nekih ulica u ?ivi pijesak izbjegavanja suo?avanja zlurado pretvorio. Gdje sam bila U bunilu svojem zakopana Pogre?ne misli odre?ivale su mi smisao, jer nisam znala da ni snagom Samsona zidove spoznaje ne mogu sru?iti. Nisam znala. Godinama. Sve dok mi ti Svetu ljubav i istinu, zato?ene u zale?enom vrisku, nisi usnama svojim otopio. Hvala ti ?to si me vratio meni. I svim mojim godinama. Tra?im te, izme?u slu?ajnosti i sudbe, mo?da te uspijem dozvati. Jednom. U kolijevku svijeta oslobo?enu rubova, koja nam Povratak u vlastite du?e - nudi. Prihvatiti Povratak u iskon treba, bez bijega. Jednom. I odbaciti strah ubojicu. On odslu?uje svoje. Do?ivotno. Lady Di, arhiva.
Glup i gluplja (savr?ena prepreka)
Sigurna sam da ste svi gledali film Glup i gluplji. Sigurna sam da se svi sje?ate one scene kad se njih dvojica voze na motor?eku i tak im je hladno da su im se ?ak i ?mrklji smrzli. Sigurna sam da se sje?ate i kak su bili sretni kad se onaj iza popi?al na motoru pa ih je to malo zgrijalo. Sigurna sam da ne znate da se Dragec i ja jo? uvijek vozimo na motoru. Sigurna sam da mislite da nismo normalni. Sigurna sam da ste u pravu.
Gdje je nestao zagrljaj (Ja u ljubav vjerujem)
Ili - za?to sam protiv kondomata u ?koli Prije onoga o ?emu ?elim pisati samo par rije?i o onome kutku. Pokazalo se da to ipak nije na? dio svemira. Da je to trebao biti, ne bi bio prodan dok se nismo stigli ni okrenuti. Uglavnom, tra?imo, a to zna?i da ?emo jednom i na?i. Na dana?nju temu potaknuo me ju?era?nji tekst s Indeksovog portala. U me?uvremenu se tamo pojavio i "nastavak" koji je samo jedan poticaj vi?e za ono ?to ?elim napisati. Prvo moram re?i da me fascinira koliko se u medijskom prostoru pojedinih tv-ku?a, novina ili portala forsira crno-bijeli svijet u kojem postoje samo dvije kategorije - ekstraliberalni, premoderni i najpametniji hoda?i planetom Zemljom te oni drugi - zaostali "jadnici" koji svojom neuko??u nisu spoznali ni?ta o ljepoti ?ivljenja, mi?ljenja i slobode ?to je nerijetko uzrokovano pripadnosti Crkvi ili nekoj religiji. Sa spomenutog portala osobita je kriti?ko-posprdna pozornost usmjerena na jednu grupaciju, a oni koji samo malo poznaju njihove tekstove i na?ine razmi?ljanja koji se njima pro?imlju, ne mogu ne vidjeti na koju. Uglavnom, nemam namjeru spu?tati se na taj nivo nego argumentirano re?i ?to o temi mislim. Govoriti o prezervativima kao o ne?em generalno lo?em smatram nepromi?ljenim. S jedne strane, kompetentni ljudi koji se bave istra?ivanjima neupitno su dokazali da se njima mo?e poprili?no smanjiti postotak prijenosa spolnih bolesti, ali i drugo - oni itekako koriste u planiranju potomstva. Pristupaju?i tome i kao vjernik ne vidim u tome ni?ta sporno, jer naravno da nitko ne ?eli bolesne ljude, a i planiranje obitelji u skladu s ljubavi te eti?kim na?elima, ali i odgovornim pona?anjem spada u ne?to ?to nije upitno. S druge pak strane, spominjanje kondomata u kontekstima smje?tanja u ?kole svaki mi put ponovno lagano digne tlak. Ne dovodim u pitanje slobodu izbora svakoga pojedinca da radi ?to ho?e (makar se ne mogu ne upitati - smije li maloljetnik raditi ?to ho?e), ali ako netko u 2. razredu srednje ?kole odredi imati spolne odnose - ba? mu je ?kola mjesto gdje bi kupio prezervativ Pa ako je konkretni maloljetnik toliko odgovoran da zna u ?to se upu?ta, problem je oti?i na kiosk Ili je mo?da ?kola mjesto gdje bi trebalo imati spolne odnose pa moraju biti nadohvat ruke Smatram da se djecu i mlade itekako treba prikladno dobi educirati o svemu, ali isto tako ne mislim da ?kola treba biti mjesto gdje se "obavljaju" spolni odnosi. Jo? manje sam za to da ona oda?ilje poruku da je prezervativ ne?to kao ?vaka?a - uzme?, koristi?, baci? i to je to. Ni?ta drugo nego samo to - kori?tenje. ?kola prije svega trebala biti mjesto u kojem bi se u?enike u?ilo da misle svojom glavom, da ne moraju biti dio mase, da ne moraju pratiti "trendove" koji se name?u sa svih strana. Osim toga, nekako je netragom nestao i pojam "prerano". Do kuda ide granica pomicanja upu?tanja u spolne odnose. Danas je to "normalno" s 15-16. Sutra Mo?da sutra krenu zahtjevi da se i u osnovnim ?kolama postave kondomati. Iskreno me zanima koliko bi roditelja djece u dobi od 13-14 godina htjelo da se ne?to takvo desi i da im sinovi i k?eri imaju spolne odnose. Nadalje, kondomat figurativno gledano predstavlja ure?aj. Samo i isklju?ivo ure?aj. Pitam se - a gdje je iz tih silnih pri?a o seksu nestala ljubav O njoj ba? i nije neka fora govoriti, posebno ne u djece te dobi. To je valjda ostavljeno za neka budu?a i kasnija vremena. Valjda. Da, svijet je pun onih koji (se) uvjeravaju da je skroz super i po?eljno mijenjati seksulne partnere u neograni?enom broju. Kad je rije? o njihovima - ?eni, mu?u, majci, ocu, k?eri stvari ipak izgledaju malo druga?ije. Ja to zovem ?ivjeti u zabludi. Nekad ?ak i biti licemjeran. A to je ono ?to stvarno ne volim. I da zaklju?im, protiv sam kondomata u ?kolama. Ponajvi?e radi poruke koju nose, a koja mi se nimalo ne svi?a, a ta je da je seks samo seks i ni?ta vi?e od toga. Pri?ati u ?koli o spolnosti, spolnim odnosima, kontracepciji, bolestima ne smije biti ne?to ?ega se treba sramiti i izbjegavati. Naprotiv. No ono ?ega se isto tako ne bi smjelo sramiti govoriti u ?koli je da neki segmenti ?ovjekova ?ivota ipak imaju puno vi?u dimenziju od samoga spolnoga nagona.
Francuska sobarica (Ja u ljubav vjerujem)
Na jednoj lokalnoj televiziji neumorno se vrti reklama za "?arobnu vodu". Nekakav lik s ko fol opu?tenim, a zapravo iritantno-glupim gestama tijela reklamira kutiju koja ko?ta 850 kuna, a u kojoj su ?arobna voda, ?arobna juha, ?arobno sva?ta, a ni?ta. Uglavnom, ?ovjek ka?e da se konzumacijom samo onoga ?to je u paketu, a koji ?ini komplet prehrane za tjedan dana, garantira uspjeh u skidanju kilograma. Imam i ja vode na ?pini, imam i par onih Podravkinih juha pa ako netko ?eli smr?aviti, garantiram mu da ?e pijenjem i jedenjem istih tjedana dana kilogrami ?arobno nestajati dok si rekao keks. Rekao, a ne pojeo keks. Moj paket od 3 juhe (svaki drugi dan po jedna) i 15 litara vode (svaki dan 2 litre + 1 gratis ako nazovete odmah) je nevjerojatnih 500 kuna. Onda pak ona navala Kunolovaca ili kako se ve? zovu takvi "kvizovi". Uzmimo da je skriveni pojam "?alica za kavu". Pola sata ili sat treba da ljudi "naciljaju" i do?u do razine "?a_ica za kav_". A onda kao nigdje nikoga tko bi znao to zavr?iti. Tako prolaze minuti ?ekanja na liniji, onaj "napeti" voditelj "nestrpljivo" ?eka da se pojavi genije. A njega niodkud. Onda idu neka smije?na odbrojavanja. Pa opet ni?ta. I tako dok ne izmuzu zacrtanih xxxxx kuna. Dakle, jasno mi jeda netko ?eli oku?ati sre?u jednom, ali da mo?e smlatiti 1000 kuna i vi?e telefonskoga ra?una jo? uvijek ne shva?aju?i da je to ?ista prijevara. Jako volim i one agente osiguravaju?ih ku?a koji nas pozivaju na telefonske brojeve i uvjeravaju da je ba? njihov poslodavac onaj koji misli samo na nas, a svi ostali na nama zara?uju. Posebno su mi dragi oni koji nude "bolji" obavezni drugi stup mirovinskoga osiguranja. Kad i ako me bude bilo volja, sjest ?u, analizirati i sama donijeti odluku o eventualnim promjenama. Taman posla da si netko utvara da ?e me jednim telefonskim pozivom i s nekoliko izbiflanih napamet nau?enih re?enica uvjeriti da napravim radikalne, a vrlo vjerojatno jako nepotrebne promjene. Da ne ispadne da i sama nemam nimalo dara za francusku sobaricu , moram jo? i ovo spomenuti. Neki sam dan poslala mail jednoj instituciji sistema. Spremam se ve? dugo, a kad se desila i to?ka na "i", nepravda me toliko inspirirala da je do?lo samo od sebe. Svjesna sam da je to pucanj u prazno i da je to bilo radi neke satisfakcije i du?evnoga mira. No da nemam jednu dozu naivnosti vjeruju?i da ?e se za godinu, dvije ili pet ne?to promjeniti na bolje, vjerojatno to i ne bih pisala. Rekli bi mi mnogi da sam velika naivka. Nekad i jesam. Samo opet, jedno je biti naivan, a drugo glup.
Dragi moji... (savr?ena prepreka)
Nek Vam se ostvari sve ono ?to si sami ?elite. Velika pusa svima od tete koki.
Dozvoli da ti pri?am no?as (najve?e ?udo na svijetu)
Dozvoli da ti pri?am no?as o krilatim mislima i nemirima svojim koji lete putanjom bez odredi?ta, o prozirnim uzdasima zavu?enim ispod ?arenog suncobrana, o mirisu mora i kapljici ?e?nje ?to su mi na vratu ostali otisnuti, o pjesmi zalutale djevoj?ice u polju ru?marina (u polju - snovi?enjem zalivenom), o rije?ima nespretno zapisanim na zamagljenom staklu bakinog prozora. Dozvoli da ti pri?am no?as o zamrznutom vrisku samo?e, zablude, prevare i izdaje, o nepreglednoj ljubavi svemogu?oj, nje?noj i razaraju?oj, o probu?enoj strasti smislenoj, usmjerenoj, neuta?enoj i prevelikoj, o upitnoj sutra?njici molitve, nade, htijenja i nadolaze?e kona?nosti. Dozvoli da ti pri?am no?as, ljubavi moja, o ?itavom budu?em ?ivotu svom i svim svojim pro?lim, dubokim nestajanjima. Dozvoli da ti pri?am no?as, jer pri?aju?i sebe - jutro ?e odlu?iti Istinom svanuti. I u njemu ?u - sebe u iskonskoj Radosti uskrsnuti. Zaslu?ujem to.
Dotakni mi usne (najve?e ?udo na svijetu)
Na rubu kristalne ?a?e, iz koje sam melem duginih boja, ?e?njom za tobom obavijena, sino? ispila, svjetlucaju zrnca ?e?era. Po usnama mi se podatno lijepe (ta izdajni?ka zrnca ?e?era!), kradom ih oblizujem da te osjetim pod nepcem, ljubavi moja. O, kako je slatka, unato? ?e?nji, ta ljubav tvoja.! Dotakni mi usne, osjetit ?e?- kako su ?edne svitanja zajedni?kih.
Dosta je svega...osim ljubavi! (najve?e ?udo na svijetu)
Bistra voda me zove odrazom nebeskim svojim, da se u njoj, jo? jednom, plavetnilom ispunim, da oprostim du?ama ?turim, nepromi?ljenim, da isperem pe?ate ljudskih nemara koji mi tijelom gore, da oslobodim rije?i tu?e, izgovorene - a u mojoj nemo?i zapam?ene, da misli svoje otpustim prema tokovima ?istog po?etka i svete slobode. Bistra voda me zove odrazom nebeskim svojim, da pogledam srcem na drugu stranu obale. Jer, dosta je bilo zatomljenog i godinama spu?tenog pogleda - mojih o?iju u kojima dragi kamen, umjesto zjenica, iskricama nepatvorene radosti - svjetlost isijava. Dosta je bilo! Okupaj se u bistroj vodi ?ivotadosta je svega! Osim ljubavi.
Dalmacija u mom oku (Ja u ljubav vjerujem)
Ovogodi?nji posjet dalmatinskim genima trajao je standardno kratko, ali dovoljno dugo da stignem pohvatati neke zanimljive mi kadrove. Moj je izbor u smjeru sjever-jug uvijek Jadranska magistrala no kako je preostali mu?ki dio ekipe koji uklju?uje mu?a i tatu, bio druga?ijega mi?ljenja, metodom demokrati?nosti prevladala je opcija - autocesta. Kako Rijeka nema direktnu brzu autovezu s Dalmacijom, opcija je Rijeka-Senj po magistrali, onda preko Vratnika do ?vora ?uta Lokva, a nakon toga pravac jug. Prvi put sam prolazila tunelom Sveti Rok pa sam to morala i zabilje?iti. Zanimljivo je slu?ati komentare onih koji tuda ?e??e putuju. Kad u neko malo hladnije doba godine putuje? tim tunelom, ostavi? li?ke zimske uvjete, a iza?e? u proljetno-dalmatinski ugo?aj. Pogled na ju?ni Velebit iz pravca Dalmacije svaki me put impresionira tako da obavezno moram zabilje?iti taj trenutak ushi?enja. Prvo ?to tata ima obi?aj napraviti kada do?emo u njegov rodni kraj je oti?i u najbli?i maslinik kojega ima. Ovaj put bilo je zanimljivo gledati kako zeta provodi i usput nadgleda stanje. Dobrome raspolo?enju pridonijelo je i to sa su masline dobro rodile. Gornji primjerak je jedan koji mi je zapeo za oko. Ono ?to nam nije samo zapelo za oko nego i za uho su kanaderi koji su nam prelijetali preko glave gase?i obli?nji po?ar. Donja fotografija pokazuje poku?aj lova na kadar. Kad je avion tako blizu, a leti vam ba? iznad glave, vjerujte, nije nimalo lako potrefiti - krupni plan, bistrinu, a bome i centriranje. Uspje?nost ovoga zadnjega vidi se iz prilo?enoga. Na fotografiji ispod imate priliku vidjeti kako kanader uzima vodu u Prokljanskom zaljevu. Ina?e, Prokljanski zaljev je prirodni fenomen u kojem se mije?aju slana i slatka voda i koji je gotovo kao jezero. S u?e je strane povezan s morem, s druge se Krka ulijeva u njega. Stoga su i obilje?ja tla kao i vegetacija takvi da imate osje?aj da ste na jezeru. Voda je slana, ali puno manje nego more. Labudovima je izgleda ba? kako treba - idealno za kupanje, a i jedenje trave koja raste iz mulja i vode. Mi se okupali jesmo, ali da bi mogli re?i da je isto kao u "pravome" moru - nije. Mi koji smo navikli da vidimo dno s kamen?i?ima i da je voda u kojoj plivamo skroz bistra jako njurgamo kad vidimo tako ne?to. Mulj, trava, hodanje unedogled da bi do?ao do kakve-takve dubine ... dobro je za jednom, ne za vi?e puta. U nacionalnom parku "Krka" nismo bili ni ovaj put. To i ne bi bilo tako stra?no da ne postoji ?injenica da ja kao autohtona poludalmatinka porijeklom iz okolice Skradina nikad posjetila taj nacionalni park. Valjda je pomak koji obe?ava taj ?to sam mu se ovaj put dovoljno primakla i uslikala Krku. UPDATE Iako se Run i ja nismo dogovarali, mo?e se ?initi kao da jesmo. Ono ?to sam ja propustila, on nije.
Closed! (najve?e ?udo na svijetu)
This blog is closed. Bilo mi je zadovoljstvo ''razodjevati du?u'' s Vama. Ozbiljno mislim. Ali, sve ima svoj po?etak i kraj. Tako i ovaj blog. Samo da se obu?em i odlazim. Ovaj put mislim - ozbiljno. Volim Vas. Lady Di
Bliski susreti - rock'n'rool (freestyler)
* fotografije snimljene tijekom festung festa 31.08.2007. i 01.09.2007.
Bez naslova kao i bez imena (freestyler)
spremaju?i ili boljere?eno prave?i reda (da napokon sada rade linkovi na pri?ice) ovdje na blogu, barem me?u linkovima sa strane nai?ao sam na nekoliko svojih nepovezanih mudrovanja koje nisam mogao smjestiti u niti jednu pri?u, iako su ba? to mo?da to najbitniji dijelovi svih mojih pri?a i napisanih i ne napisanih.... nisam odolio da ne prepi?em jednu ...mo?da je ?ivot kao program na radiju i kada ga budem ?ivio kao ?to slu?am program na radiju, mo?da ?u ga onda nau?iti dobro ?ivjeti, jer ako nai?e pjesma koja mi se svi?a to je super, ja sretan, cvrku?em, srce kao autobus, ali ne mogu uvijek biti sve koje su mi posebno dobre i drage, ponekad nai?u i one koje mi se ba? i ne svi?aju, one koje mi nisu drage i koje mi ne pa?u, ali ne padam u lo?e faze zbog njih, ne obra?am veliku pozornost na njih, pro?i ?e, ne ljutim se ?to su tu.... kada budem tako i sa ?ivotom, mo?da bude jo? i bolje nego sto je sada za one koji jo? to nisu a ?eljeli bi, a do sada nisu mogli, preporu?am za pro?itati pedesetak nastavaka Pri?e o an?elu (dio 15 fali ni sam neznam za?to, nije ni napisan) evo i djelova... Song For The Lovers (uvod 1.dio) Song For The Lovers (uvod 2.dio) 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 3233 34 35 36 37 38 39 40 41 41 42 43 44 45 46 47 ako su vam zvu?nici uklju?eni bez da vas pitam ?elite li ili ne, kroz njih vam pu?tam pjesmu koja mi je opet ne znam za?to zadnjih podosta dana stalno u glavi.... pulp - bad cover version u?ivaj
Badminton i ja + kolegica (savr?ena prepreka)
Dugo sam tra?ila "?rtvu". Kako to naj?e??e biva, "?rtva" je na?la mene. Pro?li tjedan, kolegica je spomenula da bi i?la na badminton. Nisam dvojila ni trenutka. Ponudih joj se ko "?rtva". Naravno da nemam reket. Ni?ta zato. Kako sam ?vrsto odlu?ila da se moram po?et bavit nekom fizi?kom aktivno??u, a kako me badminton oduvijek privla?io, oti?la sam i kupila pravi pravcati reket. Kolegica je sredila termin za teren i tako smo nas dvije, ju?er posle posla, krenule u akciju. Odmah na po?etku,moram istaknuti, mislim, nije da se branim, no moja draga kolegica je nekoliko godina mla?a i nekoliko desetaka kila lak?a od mene. Osim toga ve? deset godina planinari. Daklem, zaista dostojan protivnik, a ne "?rtva" kako sam se nadala. Krenule smo s igrom o?tro i na prvu. Bila je to borba bez milosti. Oko nas, na drugim terenima, samo mu?karci. Pih, da ne mislite da smo se upla?ile! Eventualno su se oni mogli upla?iti, preko nekoliko puta, kad nam je loptica letjela u ?udnim smjerovima te zavr?ila na susjednim terenima. U jednom trenutku, de?ec koji je igral na susjednom terenu, ljubazno je primijetio da s na?om lopticom nekaj ne ?tima. Naime, imale smo unikatnu, pretpotopnu lopticu koja je imala ?ak ?etiri i pol perca. Zvuk koji je ostavljala lete?i terenom, bio je zaista jedinstven. Zapravo je zvu?alo ko da igramo s lopticom za stolni tenis. No, nas to nije smetalo. Dapa?e, da bi uop?e poletjela, trebalo je zaista puno snage i naravno vje?tine baratanja reketom, a nas dvije smo se pokazale kao prave profesionalke. Udarale smo ju takvom ?estinom da je nekoliko puta skoro ostala zaglavljena u gredama na stropu dvorane. Nismo se odmarale ni jednu jedinu minutu osim u "stvarno" rijetkim trenucima kad smo se saginjale da ju dignemo s poda. Momci oko nas su se pravili da ne primje?uju tu gracioznost kojom smo mi igrale. ?ak su nam se sklanjali s puta kad smo im uletavale u kadar (?itaj "njihov teren"). Nije va?no ?to je to zapravo aut, poanta na?e igre je bila vra?anje loptice, a ne igranje po pravilima. Sukladno tome, lopticu je trebalo vratiti i kad bi letjela preko susjednih terena, a ne ?ekati da padne i ne daj bo?e nekog opizdi u glavu. Ovak, kad ja ko gazela (?itaj "nilski konj"), potr?im prema susjednom terenu, igra?i se razbje?e ko muhe jer mora se pomaknut ak ?eli ostat ?iv. Tako smo u nekoliko navrata zapravo igrale na dva terena. Koliko smo mogle primijetiti, momci oko nas, nisu zbog toga bili pretjerano ljuti. Zapravo su se naposljetku sa?alili zbog na?e jadne loptice i dali nam jednu posve novu, ?utu lopticu. A tek onda da ste vidjeli veselja! Kako su i na terenu lijevo i na terenu desno od nas, igra?i igrali s ?utim lopticama, meni ?oravoj je bilo te?ko raspoznati koja je loptica zapravo na?a i opaliti reketom ba? po njoj. Kad u isto vrijeme, prema meni lete ?ak tri ?ute loptice, a ja imam vremena tek nekoliko sekundi odlu?iti se koju ?u opalit reketom, odabirem onu koja mi je najbli?a. Mislim, nema veze ?to ta nije moja... I tako. Sve u svemu, pro?le smo bez ve?ih ozljeda. Danas nas malo bole guzovi (iako to ba? ne mogu povezati s badmintonom ali kolegica mi je svjedok da sam se stvarno trudila). Ono ?to je najbitnije, nas dvije smo se odlu?ile u?lanit i odlazit redovito (?to ?e vjerojatno izuzetno "veselit" onu ekipu dje?araca koji su nas ju?er imali prilike vidjet na "(ne)djelu"). Slijede?i "okr?aj" je u petak. Samo se nadam da ?e nam dozvolit da igramo. No dobro, nismo mi ba? igrale badminton, mi smo se zapravo igrale badmintona, a i to je ne?to, morate priznati.
?ena za Sebe (najve?e ?udo na svijetu)
O, oprosti mi... na rije?ima i djelima koje su bile nedostojne tvojih dlanova u molitvi sklopljenih O, oprosti mi na mrskoj prosje?nosti i nemo?i koje mi ?ivot udarcima ba?enog kamenja obilje?avaju ... Meni, ovako napu?tenoj i razapetoj na Stupu sramote rodnog mi grada koji prkosi prolaznosti... I brazde su ostavljale, te rije?i i djela, prosje?nost i nemo?, po poljima tvojih bu?enja koja je jo? trebalo zasijati sjemenjem suncokreta... O, oprosti mi... na danima i no?ima koje su me svojim silinama uraganskim neprestano transformirale u neku drugu mene.... I lance su na mi na ruke stavile, izvu?i ih ne mogu... O, oprosti mi... ?to nisam ipak ono ?to si oduvijek ?eljela da budem, ?to nisam ipak ona za koju sam stvorena - ?ena za Sebe... Kad spoznam ljepotu jutarnje kapljice rose koja mi mogu?nost izbora velikodu?no nudi, kad prigrlim snagu o?eva pogleda koji zrcali poruku uzvi?enog za?e?a, tek onda, tek onda... Postat ?u ?ena za Sebe. Oprosti mi, mama.
"?kolica" (Ja u ljubav vjerujem)
Zanimalo me kakva je nova serija "Waterloo Road" koja se po?ela prikazivati subotom ujutro na HTV-u. S obzirom da sam se usput bavila ku?anskim poslovima, slabo sam pratila pa nakon zavr?etka te 1. epizode nisam odmah stigla izabrati program koji mi odgovara. Pa je ostalo na Briljanteenu. Nisam puno toga ?ula. A jo? manje zapamtila. Osim novog tra?a da je ?ena Toma Cruisea mo?da trudna (naravno da su rekli opet trudna jer svi moramo znati da ve? imaju dijete), jedino ?to mi je upalo u uho je lupetanje na kvadrat kojem ipak nije mjesto na dr?avnoj televiziji. Ne bi bilo ni?ta lo?e da su dvije naizgled normalne cure jednako normalno krenule najaviti nekoliko dobrih filmova koji se mogu posuditi i pogledati. Ali ... rije?i su, parafrazirat ?u, i?le nekako ovako : - Imate vi?ak slobodnog vremena ... Mo?da radite u dr?avnim slu?bama ili u nekoj ?kolici iza ?ega je i?ao neki glupi smijeh, jer to je valjda trebalo biti silno zabavno i smije?no. Zanemarit ?u ovaj put spomenute dr?avne slu?be mada me takve kategorizacije i generalizacije nerviraju. No ... stvarno prava poruka ?kolarcima i adolescentima - tamo neki profesor?i?i rade u tamo nekim ?kolicama, imaju vremena na pretek i jedni su od rijetkih koji ?e u ovoj dr?avi imati vremena za gledanje dobroga filma. Svi ostali su suvremeni poslovni ljudi. Uklju?uju?i valjda i ove selebritije, farma?e, (kvazi)pjeva?e i druge koji valjda mladima nude prave modele kako "uspjeti". Mo?da mi i ne bi bilo tako stra?no da ta emisija nema i neki poluedukativni karakter i da ide u?ivo. Ali da se nakon tih blesavih re?enica i glupavog smijuljenja, nitko od ljudi koji sudjeluju u kreiranju emisije nije sjetio neke bolje varijante i ponavljanja preporuka nekim pametnijim rije?ima Fakat nam je dr?ava napredna kad se ljude kojima je posao ne samo podu?avati nego i od djece napraviti ljude sposobne misliti, izra?avati stavove, stvarati vrijednosti o ?ivotu, radu, pojavama u dru?tvu ... preko najmo?nijeg i najpra?enijeg dr?avnog medija svrstava u kategoriju neradnika. Katastrofa, nemam ?to drugo re?i.